Rijetko nam se dogodi da nam se ukaže prilika za velika djela. Ali svijet je pun prilika za učiniti mala.

utorak, 15. svibnja 2012.

Moje iskustvo u volontiranju


Dragi moji bloggeri :)
Odlučila sam se napisati jedan post o svom osobnom iskustvu u volontiranju te podijeliti s vama neka svoja razmišljanja, osobna iskustva u radu s djecom te emocije koje doživljavam kroz volonterski rad.
Naime, volontiram u udruzi Breza, točnije njezinom ogranku Dokkica u Osijeku. Na volonterski rad odlučila sam se ponajviše zbog svog slobodnog vremena kojeg sam htjela iskoristiti na nešto bolji i korisniji način čineći dobro djelo drugima, a isto tako čineći dobrobit svojoj zajednici. Obožavam djecu te radeći s njima pronašla sam zadovoljstvo koje je zaista neprocijenjivo.

Moj volonterski rad u Dokkici traje već skoro 4 mjeseca i to na način da dajem poduke iz matematike djeci osnovnoškolske dobi. Osim mene, postoji još nekoliko djevojaka koje daju poduke kako iz matematike, tako i iz drugih predmeta. Zašto sam se odlučila za matematiku? Kako već svi znate, matematika je djeci uglavnom bauk te im je mrsko pisati zadaće i vježbati zadatke za ispit. Međutim, tu sam ja da im pomognem. 

Pokušavam im matematiku približiti na što bolji način te im olakšati samo učenje. Dosad sam uglavnom radila s djecom viših razreda, od petog do osmog i mogu vam reći da sam jako zadovoljna. Normalno, postoje i neki problemi s određenom djecom kojima matematika uistinu ne leži te imaju poteškoće u koncentraciji. No vrlo je važno imati strpljenja. Koliko god nekada pomislim da mi je teško, dječji osmijeh u meni probudi neku dodatnu  energiju i snagu.
Volonterski rad čini me sretnijom i ispunjenijom osobom. Kako ste već upoznati, za taj rad ne dobivam plaću, ali koristi koje ostvarujem od njega puno su veće od samog novca kojeg bih mogla zaraditi da radim na nekom plaćenom poslu. Raditi posao koji volim, s ljudima koje volim, doživjeti radost djeteta kad iz ispita dobije dobru ocjenu, a znati da ste pridonijeli tome, stvari su koje puno više znače od samog materijalizma. Dodatnom raspoloženju pridonosi i sama atmosfera u Dokkici koja je zaista odlična. Ljudi su prijateljski raspoloženi, nasmijani i kad god sam tamo, osjećam se uistinu ispunjenom.
Nadam se da sam svojom pričom potaknula barem neke od vas da krenu mojim putem.
Udruga Breza i Dokkica sadrže niz različitih aktivnosti, a o njihovom djelovanju i dodatnim informacijama te prijavi za volontiranje možete pronaći na: 
I ne zaboravite, svatko od vas može postati volonter i pronaći se u radu koji mu najviše odgovara.

Za kraj još jedna predivna poruka svim volonterima i onima koji to misle postati : „Volonteri nisu plaćeni, ne zato što je njihov rad besplatan, već zato što je njihov rad neprocijenjiv...“ (Sherry Anderson)
Do sljedećeg posta, lijep pozdrav svima!
Rebeka

Broj komentara: 6:

  1. Očito da se volontiranjem ne može svatko baviti, jer treba biti dobra osoba i imati puno strpljenja. Iz ovog što si napisala vidi se da treba raditi ono što volimo tj. volontirati, jer se tako osjećamo još bolje što smo mogli nekome pomoći. Odličan post, jako motivirajuć!

    OdgovoriIzbriši
  2. Rebeka, jeste li umreženi sa Crvenim Križem Osijek i imate li zajendičkih projekata?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bilo je par projekata u kojem smo surađivali s Crvenim križem te se nadamo da će ih u budućnosti biti još i više :)

      Izbriši
  3. I ja sam volontirala, moram se pohvaliti :) U Crvenom križu. Baš mi je drago što još uvijk ima ljudi koji su spremni pomoći. A blog ti je fantastičan, uvijek nešto novo saznam, eto :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. O pa to je lijepo, jelda je jedno divno iskustvo? :) hvala ti :)

      Izbriši